-PIŠE: Milosav B. Gagović,penzionisani pukovnik JNA
Akteri rata, koji su još živi, već sada su glasni kako je svako drugi kriv, izuzev njih samih, za ono što se dešavalo na prostoru zajedničke nam domovine SFRJ. Oni su bili prinuđeni da se brane. Tako su se branili Hrvati od domicilnih Srba čiji je procenat zanemarljiv u odnosu na hrvatski korpus. Dakle, branila se većina od manjine. To vam je isto kao da kažu njih dvadeset da su morali prebiti jednog jer ih je on napao pa su to uradili u odbrani. Isto tako Muslimani i Hrvati u BiH su počeli sa ubistvima pripadnika srpskog i crnogorskog naroda, a kad su im ovi uzvratili, postali su krivci, jer su se branili umjesto da podignu ruke u vis ili kleknu na koljena da mole za milost. Jasno je svima ko je devedesetih godina počeo sa ubistvima pripadnika drugih nacija i konfesija; ko je napuštao svoja ognjišta i bježao da spasi vlastiti život, a ostavljao pokretnu i nepokretnu imovinu; ko je 1992. bježao iz Sarajeva i zbog koga...
Samo prozivanje svih Srba, kao protivnika Hrvata i agresora na hrvatsku republiku, lažno je. Posebno Srba iz Srbije, koji su po mnogim kritičarima krivi za sve što se događalo na prostoru eks-Jugoslavije, odnosno njihovo rukovodstvo koje nije više među živima. Odgovorno tvrdim kao svjedok toga vremena da aktuelno srbijansko rukovodstvo nije pokušalo niti imalo namjeru da proširi svoju teritoriju na bilo čiju štetu pa ni na štetu Hrvatske ili Bosne. Jedino je štitilo svoje sunarodnike koji su bili ugroženi u obje republike. Isto tako, akteri pojedinačnih zločina, u ovo vrijeme sada, vlastite zločine pokušavaju pripisati nekom drugom, prilikom ocjene samog zločina.
Ono što je od svega toga najtužnije i najbolnije jeste da mnogi svoje sunarodnike koji su počinili zločin nad drugim narodom smatraju herojima i štite ih umjesto da im sude za počinjene zločine. Ako nam je poznato da je rješavanje problema secesije Slovenije otpočelo oružanom borbom u kojoj je ubijeno 56 pripadnika JNA koji su pripadali jedinoj legalnoj i legitimnoj oružanoj komponenti SFRJ u čijem je sastavu tada bila i republika Slovenija.
Da je oboren helikopter JNA iznad Ljubljane koji je bio vidno obilježen oznakama crvenog krsta i da su zlostavljani zarobljeni pripadnici JNA od strane pripadnika paravojnih formacija Slovenije. Onda moramo tačno znati naredbodavca za napad na pripadnike JNA. Ti vojnici su izvršavali naređenja nadležnih organa zajedničke nam države SFRJ, a ne bilo koje republike pa ni Srbije niti samovoljno, odnosno samoinicijativno. Nijesu napadali niti zlostavljali nedužne građane Slovenije, a još manje ih ubijali. Sprečavali su one koji nasilnim putem, putem oružja, ruše zajedničku državu SFRJ i ugrožavaju bezbjednost pripadnika drugih manjinskih nacija koji sticajem okolnosti žive u toj republici, jer ih je Ustav na tako nešto obavezivao, a tadašnje jugoslovensko rukovodstvo tako nešto zahtijevalo od njih. Za njihovu smrt neko mora biti odgovoran. Prije svih onaj koji je komandovao u datom trenutku paravojnim snagama Slovenije. Prema pripadnicima JNA su se tadašnji državni organi Slovenije ponašali kao prema okupatorima iako je većina njih služila vojni rok u toj ,,okupatorskoj” armiji.
U ovo vrijeme sada moramo saznati na osnovu kojih je pokazatelja JNA, poslije četrdeset i šest godina boravka na prostoru Slovenije, postala okupatorska oružana sila, kako su to pojedini politički akteri tada tvrdili i sada tvrde. Ona je 1945. godine bila okupatorska samo za one koji su se borili pod zastavom Trećeg rajha, i pripadali nacističko-fašističkim oružanim snagama, odnosno Rupnikovim. Isto tako, neophodno je istražiti zašto je tadašnje slovenačko rukovodstvo izbrisalo građane druge nacionalnosti koji su živjeli u Sloveniji iz registra prebivališta i na taj način im oduzeli sva građanska prava i primorali ih da napuste Sloveniju ili ilegalno, obespravljeno, u njoj žive kao što su živjeli Jevreji u nacističkoj Njemačkoj. Koliko je gebelsovska propaganda, koja je tada vođena u Sloveniji, osmišljena negdje van Slovenije, u što je odlično upućen nedavno odlikovani visokim crnogorskim odlikovanjem, nažalost svih nas, gospodin Kučan, uticala na Slovence i njihovo ponašanje prema pripadnicima JNA i građanima druge nacionalnosti koji su tamo živjeli i radili, među kojima ima i Crnogoraca. Ko je i zašto sprovodio takvu propagandu, ako nadležni organi države SFRJ nijesu ometali secesiju Slovenije, posebno ne JNA, koja je bila puki izvršilac naređenja Predsjedništva SFRJ kao vrhovne komande. Da li se Slovenija mogla odvojiti bez krvi i žrtava, kao što je to uradila i republika Makedonija koja je graničila sa Srbijom, za razliku od Slovenije, i na njenoj teritoriji su se bazirale oružane snage pod imenom JNA.(NASTAVIĆE SE)